Ošašavelo me
Ko ne zna i čita me od skoro, meni sestra već nekoliko godina živi u Španiji.
E sad:
- U petak (naravno) u jedan sat (13h) popodne zove mene sestra da mi kaže da joj treba hitno jedan dokument zbog nečega. Dokumentu treba da se udari apostil u sudu, overi kod sudskog tumača u Beogradu i pošalje superbrzo za Španiju
- Ja trčim u sud da molim da mi to urade odmah, pošto sam radila to ranije, i čekala dan do dva. Ne može ovde, jer se taj neki proces vodio u Majdanpeku, a za to je nadležan sud u Negotinu
- Fak. Gubimo dva dana u startu zbog vikenda
- Krenem da okrećem telefone da organizijem sve. Zovem tetku u Negotinu da sredi da se to završi u ponedeljak ujutru da bi odmah poslali za Bg.
- Zovem sudskog tumača u Beogradu da mu objasnim situaciju, ona žena majstor, izašla u susret, kaže skeniraj, pošalji, sve ću da prevedem i sredim, samo kad stigne dokument da udarim broj apostila i biće gotovo odmah.
- Zovem tetku iz Beograda da ugovorim da pokupi dokument koji stiže busom iz Bg-a i da ga odnese kod tumača i završi to.
- Zovem DHL da nađem najbrži način da oni to u utorak preuzmu od tetke iz Beograda i superbrzo pošalju za Španiju.
- Juče, u nedelju, pošaljem za Negotin.
- Jutros saznamo da taj dokument nema pečat o pravosnažnosti i da mora da se ide u MAJDANPEK i da se tamo udari pečat, pa da se vraća za Negotin po apostil i sve ovo gore navedeno.
- Ćale pozajmi auto i krene u Negotin, pa Majdanpek….
Ja poludela. Jebemti sistem i državu i administraciju kad mi jedan dokument šetamo po tri jebena grada po celoj Timočkoj krajni. Dok pišem ovaj tekst, dokument je negde u Majdanpeku i nemam pojma šta će se danas dešavati i kad i DA LI će se ikada ova ujdurma završiti.
Drugo,
Ja jesam dala otkaz, ali se i dalje nešto prejebavam sa bivšom firmom. O tome još ne mogu da vam pišem jer je sve u zvaničnim kanalima. I pošto su mi odbili žalbu neku, koju sumnjam da su je i pročitali jer su mi odgovorili kao da sam ja retardirana, juče sednemo mama i ja da ispišemo superžalbu i da je šaljem i ministru i svima koji ‘oće da čitaju.
Elem, kucam ja to jutros (ćirilica) i popunjavam neke formulare (ćirilica), a ne volim da pišem ćirilicom, od drugog razreda pišem samo latinicom, rukopis na ćirilici mi je odvratan a i imam i ogromne nokte koji mi otežavaju i kucanje i pisanje, pa to stvarno ne liči ni na šta. Pogrešim 200 puta. Pizdim. Zaheftam neka dokumenta pogrešno.
Završim napokon sve i krenem put najbliže pošte. A ona na letnjem vremenu radi od 12?!. Zaputim se put druge najbliže pošte, koja je istovremeno i najmanja pošta u univerzumu, a da ne spominjemo da su danas penzije i …. imate sliku.
Završim sve to, a kao šlag na tortu mi stiže telefonski poziv:
- E kad počinje SW konvencija, kad stižeš u Bg?
- Konvencija počinje u pola 12
- Aha, a ti si stigla ili si na putu?
- Majmune, konvencija je u nedelju, 19. Ja stižem u petak.
- Aaaaaaaaa, a što sam ja mislio da je danas?
- Zato što me zoveš samo kad si pijan i nikad me ne slušaš šta pričam.
- Aha, pa dobro onda, vidimo se tamo, ja ti šaljem poruku da se nađemo.
- Aman, ja stižem u petak, zar nećemo zajedno da idemo, šta ima da se nalazimo?!
- Pa ošišao sam se, pa sam hteo da te iznenadim.
- ?!? ‘Aj ćao.
p.s. Izvinite za sve greške u tekstu, nokti, jebi ga.
jun 13th, 2011 at 14:18
I ja provedoh par sati u opštini Negotin, tek što stigoh… ma poludeo sam … kakva neorganizacija, gužva, nervoza, smrad a ljudi nekulturni i besni….
jun 13th, 2011 at 15:04
Kupim kola i odem u Negotin da ih preuzmem. Ni u jednoj agenciji nemaju probne tablice. Odem direktno u SUP, nemaju ni oni. Sednem u nova kola i bez tablica dodjem u Bor.
Kad moze drzava i MUP/SUP da budu taki, mogu i ja.
Medjutim, ovo sa dokumentima ne daj Boze nikom…
jun 13th, 2011 at 15:14
Exxx, Deda, znate sve, ludilo. Evo do sada, ćale se nije vratio iz Negotina, nema šanse danas ništa da uradimo, sve sam zvala i pomerila za sutra, užas…
jun 13th, 2011 at 17:04
Lele nacrniste mi Negotin… Uaaaaaa Bor !!!!
jun 13th, 2011 at 17:10
Exxx, ne zamenjuj teze, niko nije ocrnio Negotin, to je simptom ovog društva, svaka opština je takva.
jun 13th, 2011 at 17:13
Ma šalim se sestro slatka
Ja ga na svom blogu pokopah…
jun 14th, 2011 at 01:05
Eto, vidiš… posle kažu da je cela Srbija u Beogradu, a u stvari je u Negotinu
luša na nustra, situacija je jednostavna. Možeš da probaš nasilje – ciku, vrisku, batine… teško da ćeš tako prevariti naše šaltere. Spremni su oni na sve…
osim na osmeh.
Uz osmeh i ispoljavanje makar lažnog poštovanja i razumevanja za šalterskog radnika… čuda su moguća.
Osmeh i prava reč u odabranom trenutku su mi obezbeđivali dokumenta i za juče…
jun 14th, 2011 at 09:06
Ja se opet strongly disagree. Meni osmeh i lepa reč nikad dobro nije učinila po šalterima. Kad god sam otišla kao čovek sa Dobar dan, izvinite opasno sa ga ispušila. Kad odem naoružana psovkama, i stavom ”ja sam najveći frajer ovde, sa’ću vam svima jebem mater” završavam posao u 98% slučajeva.
jun 14th, 2011 at 10:49
što bih voleo da radim na šalteru kom TI prilaziš sa tim stavom
bilo bi opako zabavno..