Napeta sam zbog vas
E tako, u poslednje vreme, pre preseljenja, naročito posle, od kad sam aktivna na tviteru, malo više ljudi me čita. I ti ljudi, kojima se dopada kako pišem, neretko mi to kažu.
Što je lepo. Ili me sretnu ili mi pošalju poruku, i kažu da im se sviđa ono što ja piskaram i po blogu i po tviteru.
I kažem to je lepo. Prvo mi je ta reakcija. Drago mi. Posle mi malo neprijatno jer ne znam šta da kažem osim hvala, a ”hvala” mi glupo da kažem. Mislim samo to. Posle mi smešno.
Zašto? Bilo ko, ko me zna malo više od mesec dana, zna da ja upravo ovako kako pišem, pričam i mislim. Nije ja sada da razmišljam nešto o kompoziciji teksta, iznerviram se, dođe mi nešto, word – tras bum – publish. Toliko. Isto kao što mislim. Isto bih vam rekla to da ste tu, istim rečima.
Kažu, lepo piše. Okej, hvala, ali ja toga nisam svesna. Zaista nisam.
U stvari, napeta sam, zato što me terate da postanem svesna toga. Jer to sa sobom nosi određenu odgovornost.
Odgovornost da ja sada počinjem da mislim o tome kako pišem, a ja ne valja mnogo da mislim, jer kad ja mislim ja se sva spetljam k’o tenkovska sajla. I onda se trudim da vas ne razočaram. I onda ništa ne mogu da napišem. Eno, jedan post mi stoji u draftu već tri dana. Sve pišem i brišem.
I tako, nemojte toliko da me hvalite. U stvari nemojte ni da me NE hvalite, jer ja sam egomanijak. U stvari, nemam pojma. Gle šta ste mi napravili sada
maj 24th, 2011 at 12:42
Pises opusteno, razumljivo svakom. Kroz tvoje pisanije se vidis ti.

Mislim znam da te zabole sta ja mislim, nisam ti nova u citanju i poznavanju te, ali `ocu da kazem, sta mi mozes?
Volim da te citam pa i da pises o ne znam cemu…isijavas lepa ti iz svake recenice (aj da ti `ranim egomanijaka).
maj 24th, 2011 at 14:06
Nesigurnost.
Ne opterećuj se, naročito dok pišeš, i ne razmišljaj o tome ko će sve da te čita.
U protivnom će ti se desiti isto što i meni.
A to ne bi bilo dobro, pred tobom je ceo jedan život!
Zapamti to.
maj 24th, 2011 at 15:08
Zelena, nikako me ne zabole šta ti misliš, si ti bre normalna, nemoj sad da te teram u zvezdice
Naravno da mi je bitno šta misliš, u stvari za prvu ”ekipu” koja je došla na blog, sam emotivno vezana kao manijak, crkla bih kad me više ne biste voleli.
Hvala što ‘raniš egomanijaka
Pa jeste Suske, nesigurnost, na više mesta. Dok sam se zezala ja ovde, sa još nekolicinom ljudi bilo je stvarno kul. Ne kažem da sada nije, naprotiv, ali sada malko osećam tu težinu, to što rekoh, odgovornost. Al’ hvala na savetu, potrudiću se da je prevaziđem
Grlim te
maj 24th, 2011 at 18:27
Ja cu samo da ti lajkujem tekstove….valjda ti to ne smeta…odlichni su i svaki moj komentar je suvishan….
maj 24th, 2011 at 19:26
Branka, hani lajkuj kol’ko hoćeš, ne smeta mi

Hvala
maj 25th, 2011 at 00:00
Ja više ne smem ništa da kažem.
Sad si ti meni digla tenziju ovim tekstom, jer ako napišem da lajkujem, onda tebi stvaram tenziju, a ako ne napišem da lajkujem, onda ćeš možda pomisliti da ja to zaista ne lajkujem, što nikako nije slučaj. Wait, šta sam ja ono želela da kažem…
Ah, yes – ja fakat ne mogu da govorim u tuđe ime, već samo u svoje. I “moje ime” ti kaže da imaš suštinski kvalitet za blogotvitera – iskrenost. Nisi folirant, nisi kraljica drame, ne juriš popularnost po svaku cenu – i to je ono što se najviše ceni. Zato – bez glupiranja. Furaj svoj fazon – ljudi koji te “lajkuju” zbog tebe same će te lajkovati i dalje.
maj 25th, 2011 at 00:57
ma, piši bre tu i ćuti!!
na pisanju ti ništa ne zameram, ali imam konstruktivan predlog vezan za nešto posve drugo – promeni wp temu, bole oči od ovih boldiranih slova…
i taaaako, ajd kisses!!!!
maj 25th, 2011 at 01:51
Siobhán, vi’š kako si ti odma’ razumela kvaku 22
Za ovo drugo, hvala. Ali majke ti, kako bre nisam kraljica drame?! Jesaaaam
Dragane, ćutim, pišem. Što se tiče boldiranih slova, JA hoću da budu boldirana, meni dopada, tako da ćuti tu i čitaj
maj 25th, 2011 at 11:17
E sirota!
maj 25th, 2011 at 14:26
Vidiš kakve me muke muče, jesam sirota
maj 25th, 2011 at 14:49
Neka ta priča, no daj to što žvrljaš tri dana

Ja bih da čitam još, još i još tvojih tekstova
maj 25th, 2011 at 15:06
Miss O’Hajem, nema taj od tri dana, izbrisala, ako neće odma’, neće ga ni biti
Tnx
maj 28th, 2011 at 11:14
Samo se ne daj i piši ono što osećaš jer kad te pokupi manija pisanja ono što misliš da bi drugi voleli da pročitaju to više nisi ti. Pozz.
maj 28th, 2011 at 11:29
veliki dečko
, pa to i jeste bila glavna dilema, ali ne dam se. Prošlo me to ludilo 
Pozz i tebi