Znate ono kako kažu u narodu ”kad crkavaju stvari, crknu po 3” ? E tako meni bilo.
Našla neku finu novu muziku i da poskidam i da snimim, kad ono nemam mesta u kompu. Silovala sam ga do maksimuma. Aj ja da pobrišem nešto, al’ sve mi znači, imam gomilu slika, jerbo sam egomanijak, žao mi da brišem, aj ja da režem malo.
Prvi disk namestim. Pukne posle 10 sec. Ponadam se ja, metnem drugi, isto! Nije mu prvi put, on se već dve godine muči. Upropastio ga onaj što nekad živeo ovde, al’ mu ime ne spominjemo, al’ ajde.
Kupiti novi sutradan. Kupljen novi sutradan. Namešten. Isproban. Radi. Posle petog narezanog diska počne da pravi problem. Isprobam disk – jok. Nema šanse da ga pročita. Popizdim do Plutona i nazad. Na tom disku mi slike iz Španije i još svašta nešto. Rastužim se.
Zovem mog frenda fellow geeka. Kaže, radi ti rezač, popravićemo. I povratićemo slike. Dolazi sutradan. Ja mirnija.
Sutradan, ja uspem da upalim komp iz trećeg puta. Al’ ajd’ dobro. Nesmotreno ga ugasim. I neće više da se upali. Mrtav, al’ ne baš skroz mrtav.
Alarmiram vojsku, policiju, nacionalnu gardu, legiju stranaca! Dođe frend potkovan hardverskim znanjem i nije mu baš najjasnije. Sad da vam ne objašnjavam baš kako je to sve bilo, a i ne sećam se baš jer sam pokušavala da ne vrištim na nedužnog mi frenda, a i manijački sam stiskala fon i kuckala na tviteru da dobijem takvu – kakvu pomoć i utehu. U fazonu je bilo, on radi – al’ ne radi. I ne radi mu ona pištalica da bi mogao da identifikuje kvar. Moje jadikovke i panike probudiše ćaleta, pa i on dođe da asistira. Ispenetrirali su, da izvinete, moj komp uzduž i popreko. Men’ se malo plakalo.
Napokon osposobiše tu pištalicu i ona rekla neku kombinaciju bipa na osnovu čega je moj frend zaključio da crkla grafička! Proveriše – jeste grafička. Ja se opet neoprezno obradovala, jel to može se kupi. Rešićemo.
Malo kasnije, sedimo mi tu svi porodično, jer mi frend kao brat blizanac, odraz u ogledalu, a i najbolji je drug sa mojim ćaletom. I on stane na vagu, jer mi kao nešto šetamo, pa da vidi koliko je smršao. I smršao kilo – dva. Ja se tu obradujem, kad je mogao on, mogu i ja. Ja duplo više šetam i kao radim neke vežbe i stanem na onu kučku i…
… i VRISNEM. Ne zato što sam htela, već zato što mi je to bila instinktivna reakcija. Sablaznim se ljudi! Majke mi. Svi meni nešto popuju kako ja u stvari izgledam ok i kako mnogo kukam, ali valjda majku mu, ja znam kako ‘oću da izgledam.
I rešim da sam na dijeti. Bezuslovno. U toku noći mi moja drugarica Siobhán pomogne neizmerno, zbog čega treba da je častim limunadom bez šećera.
A sad malo o noći. Mi inače imamo dva kompa u kući. Dva kompa, dva IPTV-a, tri tevea, milijardu kabli…get the picture? I nacrtam se ja u dnevnu sobu da pasivno – agresivno isteram ćaleta sa kompa da bih mogla da se zaradujem. Jok bre, čovek me ne zarezuje, ubija vanzemaljce, sluške na uši, ja kao da ne postojim i da ne patim zato što mi komp bolestan. Te sam bila prinuđena da gledam tv, što odavno nisam radila. I tako se ja namestim na onaj kanal gde se svi ubijaju, kolju, gde ima puno psihopata, pa se to istražuje. I bejah mi fino, turila fon na punjač, tvitkam i gledam klanje.
Al’ negde u toku noći, ćale još za kompom, ove serije što gledam se repriziraju. Pa obrnem kanale pa naletim na ”Srpski top model” Pa se zabezeknem što to ima. Pa se izbečim koliko to jadno izgleda. I koliko je sve fejk. I koliko su one tupave. I ona voditeljka kako me nervira sa onim Bojanče, Anči, Cico, Mico i ona dva neuspela geja.
Ćale ode, ja se dokopam kompa i preživim nekako tu noć.
Sledećeg dana, ja na dijeti, krećem u potragu za grafičkom. Bor ima 5-6 prodavnica kompjuterske opereme. Od toga dve NEMAJU grafičke na lageru. Ič. Jedna ne radi zbog smrtnog slučaja. Druga ima dvokratno radno vreme, što mislim da godinama nisam videla. Ja u frci i panici. Mozak mi radi jednosmerno. Da mi je neko ušao u glavu, izgledalo bi kao iz filma ”Biti Džon Malkovič”, kad Malković upadne sam sebi u glavu. Grafička, grafička, grafička? Aaa grafička? Graaafiiičkaaaa. GRAFIČKA!!!
Odvede me frend u neki lokal dva sa dva za koji nisam ni znala da postoji. Ja već bez nade, okrećem telefone da mi neko uzajmi neku dok ne naručim. Pitamo. Ima – DVE! Vuhuuu! I to neke nabudžene, koje generalno meni ne trebaju. I cena im takva. Nek’ ide život daj, ja ne mogu beeeezzzz njeeeeeeee.
I tako. Imam grafičku. Maj prešs radi. Frend namestio rezač. Sutra će da mi vrati slike, kaže. Još samo da smršam. Ako još nešto crkne, nekog ću da pojedem
maj 20th, 2011 at 00:57
Mhm, stara mudrost kaže da se loše stvari javljaju u grupama po 3. Ali opet – grafička? Pa to je super. Zamisli da ti riknuo procesor? Ili ne daj Bože, hard disk i to beyond repair?
A tu kučku od vage ignoriši. Ogledalo is your friend.
maj 20th, 2011 at 00:59
Siobhan, mislim da bih procesor pre našla nego grafičku u ovom efing gradu. A hard disk u ovom slučaju, pa blago bi se šlognula. Šuti
Ne mogu da je ignorišem, a i ogladalo se nešto naljutilo
maj 20th, 2011 at 01:07
U bre al’ te poteralo. Dobro je da je prošlo, a i vaga će ti postane prijateljica ako poslušaš Siobhan.
maj 20th, 2011 at 01:11
Čarobna, tako prošle godine crk’o bojler, frižider i još nešto, ne mog’ se setim. A slušaću je majke mi, sve mi nacrtala, za idiote kao što sam ja
maj 20th, 2011 at 06:49
Slušaj, ima i gore od toga. Ja nisam stala na vagu bogtepita od kad, neću da se deprimiram brate! Prekjuče mi bila godišnjica braka, dolazi moja mama, nosi paket, lep, sa sto mašni. A unutra STAKLENA VAGA SA ELEKTRONIKOM, ONA ŠTO MERI 80,54321! ‘el mož to da shvatiš?! Valjda mislila da mi ona stara nije interesantna, šta li?!
maj 20th, 2011 at 07:41
Imao sličnih problema za uskršnje i prvomajske praznike kad ne radi niko, sva sreća da jedan moj frend ima radnju sa pc opremom…
maj 20th, 2011 at 09:05
I nama crkla grafička pre 15 dana, nije bilo ovde ni jedne tada, pa je MM naručio preko neta. Čekasmo je 5 dana.
Strahota jedna kad ti nešto crkne, bilo šta, jer nijedan servis nema baš to što tebi treba, sve ostalo ima.
Uvek je tako.
Dijeta. No comment.
maj 20th, 2011 at 10:05
A zamisli da si neki geek koji je još i net zavisnik i ne može bez twittera recimo… Koja bi to muka bila…
maj 20th, 2011 at 12:33
Sanja, ahahahah, ajoooj epikfejl! Samo mama može tako nešto da uradi
Anegdota: Moja prijateljica ima tu digitalnu vagu (ja joj kupila za useljenje, trebala joj, ona nema probleme kao mi, ima 43 kg) i njena mama stane na nju i vikne: ”U JEBOTE 6 i 15 , KASNIM”

Exxx, muka. A da
smatram članom porodice, kako da ne. Ja sam tipičan primer one ”I love my computer, because my friends live in it”
Suske, užas u kakvom gradu živimo. A i oni što nemaju, kao dobiće za par dana, i onda mi šibne neku cenu, a ja bih da ga bijem. Dijeta, no comment i ja
GoranSTX, lele, stvarno, zamisli da jesam
maj 20th, 2011 at 12:42
Kad sam prezivela proslo leto, 2, 5 meseca bez kompa, crkao hard, prezivecu sve..stvarno smo zavisnici, zivota mi!
Vagu ko jebe!
maj 20th, 2011 at 13:00
Zelena, 2,5 meseca?!
Ti si moj idol!
Vaga je kučka, baš zato što je iskrena!
maj 20th, 2011 at 17:30
Jao, nista mi ne pominji crkavanje. Nedavno sam greskom obrisala neki folder sa fleske, a u njemu bile slike, sike, i jos slika. Sva sreca pa su ove stvarcice mnogo “pametnije” od nas ljudi tako da sam ih pomocu jednog programcica uspjela vratiti.
Jednom izdrzala godinu ipo bez compa. Licni rekord koji nikad necu oboriti.
maj 20th, 2011 at 19:12
Poubijao bih pola Srbije za 48 sati bez komapa, neta…
A za dijetu, pa nista, lepi smo i tesimo se
maj 20th, 2011 at 19:20
Potpuno te razumem. Ja sam evo vec treci dan bez kompa. U utorak ga upalila i ekran treperi, neke sare u duginim bojama iskacu koje ne bi trebalo da iskacu.
Odnesem u servis, jerbo je jos pod garancijom: ne znaju sta je, mozda je napukao ekran, mozda je graficka. Ali graficka na laptopu kao i sve ostalo ne moze da se menja. Poslace ga u BG da ga pogledaju na mesec dana (!).
I tako… Sreca moba, wifija u stanu, maminog laptopa i njenih sleeping habits potpuno razlicitih od mojih. Inace bih trenutno bila sklupcana u uglu i plakala. :suza:
maj 21st, 2011 at 00:02
Pročitao sam tvoj post, a i bio je direktan prenos na twitter-u
Znači ako crkne desktop imam laptop i obrnuto. Osim toga ja kad kupujem računar proučavam delove i čitam testove komponenti i na kraju im sam kažem šta će da mi spakuju, jer oni obično pakuju ono što im se više isplati. Tako da dosad nisam imao problema. Desilo mi se par puta da ne platim na vreme internet, a ovi iz sbb seku u minut. Morao sam da čekam jutro da bih uplatio i drmala me kriza 
Meni to ne može da se desi, jer sam predvideo takvu mogućnost i kupio i laptop
Što se tiče dijete, neću ovde, o tome ima nešto i kod mene.
maj 21st, 2011 at 00:52
rainbowica, GODINU IPO?! Ti si moj novi idol. A da ima programi ima, ubacila neko čudo, i našao mi preko 3 hiljade obrisanih slika
Deda, ti sve razumeš
mililica, Joooj muko tvoja. Saosećam
I da, dobrodošla kod mene
dijetalna, Pa jbga, šta da ti kažem, ja kad nađem novi posao (dobro plaćen), kupiću laptop
A kriza je zajebana, nanu joj.
Što se tiče dijete, sve sam ih pročitala kod tebe. Jednu koristim
maj 21st, 2011 at 02:05
Joj baš si maler! Ma trebalo bi ti da dođeš u moje selo na liječenje. Tamo je i struja skoro došla, mada sam ja uporna i kao kreten po proplancima se verem sa lapatopom i modemom preko ramena. Tamo ako šta crkne (od groma je l’) trebalo bi ti puno suve hrane, kompas i 5 dana jahanja do prve nazovi prodavnice da ti kažu kako nemaju, ali će naručiti. Plus bi i smršala, jašući konja do prodavnice!

Welcome to the Jungle!!!
maj 21st, 2011 at 12:03
uf potpuno razumem te muke. Kad mi se desi tako nesto ja odem iza kuce da placem
maj 21st, 2011 at 12:08
Miss O’Hajem, čestitke za posvećenosti i nošenja modema preko ramena, ali ja sam, ono malo, snob. Volim sve tekovine civilizacije, tako da me sela nikad nisu privlačila, ali gle ironije, radim u dva
Jahanje konja može da indukuje mršavljenje?
morea, ooo srce moeeeeee. Tnx što si se setio ono što smo pričali
maj 21st, 2011 at 18:20
Meni kompjuter hronicno ne radi. Uvek ima neki andrak koji fali. Al’ ja zato imam telefon i racun za isti u visini trecine necije plate, kao i muza koji ce me ubije na spavanju zbog toga. Ah…
maj 21st, 2011 at 21:14
magi, ooo ajm so sori. Imam i ja telefon, ali i neki super paket, pa imam toliko neta mesečeno da ne mogu ni desetinu da istrošim. Raspitaj se. I da, aj ti malo na tom telefonu napiši neki post. Nedostaješ
maj 21st, 2011 at 22:01
Hahahah,joj, “ja stanem na kucku”!!
maj 21st, 2011 at 22:04
Pa kučka, naaanuuu jooooj! Rasplakala me na 5 minuta, najozbiljnije
maj 22nd, 2011 at 19:03
stvarno, kad crkava – crkava po tri
nego, da nemaš ti neku čudnu bioenergiju zbog koje elektronika masovno crkava?
ima i takvih ljudi…
maj 23rd, 2011 at 00:35
Dragane, pa i imam
Ozračena sam od silinih rentgenova zbog nesreće. U ranijim godinama sam ubijala monitore
maj 23rd, 2011 at 13:06
iiii vidis koja lambada
takvo iskustvo ces pamtiti, da je drugacije sigurno ne bi zapamtila vec posle prvog alkoholnog napitka bi zaboravila …ovako koncetrat bezveze stvari ti je urezao u memoriju ovih 48 sati panike
maj 23rd, 2011 at 21:12
Buki bre, šta reče sad?