Ako nešto ne volim da čujem iz usta muškarca sa kojim bih se ja svojatala malo, je da sam suuuuuuper!

Zašto, interesuje vas? Ili ne? Ipak ću vam reći.

Prvo, znam da sam suuuuupeeeerr!

Drugo, to što sam suuuuper, po difoltu znači da od mene hoće da mu kompenziram neki kompleks, dok mu ”ne komplekse” leči legitimna, žena, devojka ili neka koju juri da mu bude žena ili devojka.

O! Aman više stvarno. Što me vole ti oženjeni i/ili zauzeti, pa to je neverovatno. I to ne oni što imaju devojke po mesec dva, nego što se vodaju po deset godina.

Elem, ja sam suuuper. Ja razumem, ja znam, ja osećam, ja pametna, ja šašava, sa mnom se može popije, može opsuje, nisam ljubomorna, posesivna, može gledamo fudbal i boks, može da igramo fudbal (ja da branim), komentarišemo ženske, igramo tekken i svašta još nešto. Za sve sam suuuuperr, samo nisam suuuuperrr da budem legitimna, zvanična devojka. ‘Ajde. Za to su sve one koje nisu suuuuuuupeer. Tako nekako sam ja ukapirala.

Ozbiljno, sad ono kad sam se skoro zaljubljivala i odljubila monUmentalno, tako sam sa se jednim davila do besvesti da ja to sve ”ispipam” teren, da se ne u’vatim opet za budalu, i kad me konačno smekšao, ja se opustih lepo, vidim lepo, kažem lepo: Sviđaš mi se, aj se dogovorimo šta će radimo, on meni reče da je jeo mnogo lepu pljeskavicu. Ja njemu da je idiot.

Al’ neće duša, moram ja sebi sve da objasnim, pa ga iscimah da mi objasni razloge svog idiotskog ponašanja. Kad sam dovoljno pritegla, prizna mi on, da se negde u međuvremenu našeg davljenja on pomirio sa bivšom mu ljubavi, al’ da mu to ”poluprazno”, pa da mi nastavimo da se davimo (jer sam ja suuuuperr, jel’te), dok on ne odluči šta će! Mame mi tako rek’o i ostao živ. Ja da ti popunjavam poluprazno? Idi begaj bre!

I to sve zato što sam super! Pa majke mi bre, nije više fer, al’ ozbiljno vam kažem.

I tako kad čujem da sam suuuuuppeerr od nekog, prvo o’ću da se bijem, pa posle begam glavom bez obzira u poznato i nepoznato.

Ja sam suuuper!