Poznajem neke ljude koji imaju/ imali su tako čvrste stavove u životu. I sad ih odjednom više nemaju.

I to je poražavajuće. Kako se mi u stvari mirimo sa sudbinom i zašto?

O čemu pričam. O prevari, nevernosti i varanju.

U poslednje vreme, gde god se okrenem, čujem neku priču o tome. Ne mislim da je vreme takvo da se sad ”to” više radi, mislim da je količina prevare ista, ali da se sad samo više o tome priča, i da ima više načina da se sazna.

Meni to mnogo tužno.

A onda sam malo guglala

I našla ove informacije:

– 30% do 60% ljudi u braku (u USA) će prevariti svog bračnog druga

– 2%-3% dece su rezultat prevera i njih odgajaju očevi koji ne znaju da odgajaju dete koje nije biološki njihovo (to je u evolucionom smislu propast, retko koje drugo biće odgaja potomke koji nisu njihovi)

– Nevera postaje sve učestalija kod ljudi ispod 30 godina

– U većini slučajeva nevera se NE otkrije

– Nažalost, većina ljudi nađe odgovarajućeg partnera pošto se već ožene/udaju

– Biološka činjenica je da ljudima teško, ne nemoguće, ali TEŠKO da budu monogamni

– Ljubomora je tako univerzalna ljudska osobina, zato što je nevera deo ljudskog života veoma dugo vremena

Inoformacije preuzete sa ovog sajta

Meni ovo sve samo mnogo, mnogo tužno. I teško mi da prihvatim kao realnost