Muteno, po tezama, vol II
- Pošto me više ”strana” u mom životu obavestilo da previše razmišljam i previše analiziram, rešila sam da razmišljam kao ”common man”. E tako pri mom ”običnom” razmišljanju nije mi npr jasno ovo oko prinudne uprave u Boru. Retko gledam tv, još manje lokalnu nam našu televizuju, al’ me neko juče ispreseko da se još neka deca poubijala (nije bilo tačno, hvala Bogu), pa rekoh da vidim. I tu u’vatim izveštavanje sa prvog zasedanja prinudne uprave, i nešto mi ne bi jasno.
Naime, vidim sve iste face tamo. ‘Ajde dodali jednog novog. Ali opet sve isti. I ako su ti isti doveli ovaj grad u vr’ govana, kako će ti isti sad da ispadnu spasioci ovog grada? Bez ikakvog velikog razmišljanja, bez ikakvog prevelikog analiziranja, to nikako ne zvuči logično, pa ni najprostijem čoveku.
- Juče glavna vest bila ona o navodnom ubistvu – samoubistvu medijskih ličnosti. Jeste, žalosno, ali ovdašnje novine i crna hronika su puna sekira, pušaka, gaženja, silovanja itd, tako da opet ništa novo, osim što se radi o ”poznatim” ličnostima. Ono što meni nekako upalo u oko i uvo, dok sam štampala neki materijal za klince, a tv bio upaljen, jeste voditeljka koja je jedno 300 puta ponovila beživotna tela, kao da sama sebe hoće da uveri u to, a posebno komentar da su viđeni, od poznatih, kako na ”mesto zločina” dolaze ”pevačica Goga Sekulić i imitator Karamela”. Zašto je to bitno, ja i dalje ne shvatam, ili sam samo možda preveliki cinik.
- Rekoh vam da sam sad nastavnica Ivana. I uglavnom umirem od smeha. ‘Ajde od dece, nego i od same sebe što sam nastavnica i što se ponašam kao jedna. Izgovorim neku ”nastavničku stvar” i odma’ dobijem poriv da se onesvestim od smeha što sam to rekla, ali ne smem. Tako da sve u svemu, zabavno mi.
- Od januara sedim kući i umirem od dosade, razvlačim se i ništa ne radim, počnem nedelju dana da radim i zvekne me gnojava angina. That’s my luck.
- A sad malo o sujeti. Nedavno sam imala razgovor u kojem mi je rečeno da je sujeta veoma opasna stvar, i da bi svet bio mnogo bolje i lakše mesto kada bi ljudi uspeli da iskontrolišu svoju sujetu. Čak i Al Paćino, u ulozi đavola u ”Đavolovom advokatu” kaže sa najđavolskijim smehom ” Vanity! Definitely my favourite sin”. Ja – sujetna! Mnogo. Priznajem, grešna sam. A ko pa nije? Grešan, mislim. Zato i imam onaj problem koji imam, a koji ne imenujem. Prošlog vikenda sam na jedno kratko vreme mislila da sam rešila taj problem. Ali nisam. Ublažila sam ga. Ali uspela sam bar da ga klasifikujem u stvar sujete. A kako će to da se završi, ne’am pojma. Obavestiću vas, to je sigurno
mart 19th, 2010 at 00:16
[...] Muteno, po tezama vol II Često su mi govorili da previša analiziram i razmišljam izgleda da nisam jedina. – ivanizmi.wordpress.com CITAT: …. Naime, vidim sve iste face tamo. „Ajde dodali jednog novog. Ali opet sve isti. I ako su ti isti doveli ovaj grad u vr’ govana, kako će ti isti sad da ispadnu spasioci ovog grada? Bez ikakvog velikog razmišljanja, bez ikakvog prevelikog analiziranja, to nikako ne zvuči logično, pa ni najprostijem čoveku…… [...]
mart 19th, 2010 at 09:55
Ivana, da sujeta nije dobra, ne bi ni postojala. Dobra je ali samo u malim količinama. I od mnogo čokolade ti može pozliti
Što se tiče Karamele, interesantan mi je bio kad je rekao da je “Ksenija bila srpska Merlin Monro, koliko je bila talentovana.”
mart 19th, 2010 at 12:02
Nastavnica, cinik, sujetas…idemo dalje…ne zamaraj mozak bre, iskuliraj
mart 24th, 2010 at 00:06
Ne dozvoli da ti iko dirne u sujetu! NIKADA!