Aleksa
Otključavam vrata zgrade i ulazim. Ispred mene iskače klinac:
- Jel’ idete liftom?
- Ne, ali ako se bojiš ili lift ne može da te povuče, ići ću.
Ulazimo u lift.
- Na koji sprat želiš da ideš?
Pritiska dugme broj 6, okreće se prema meni, nasmejan:
- Ja sam Aleksa, i imam 6 godina
- Zdravo Aleksa, ja sam Ivana. Kod koga ideš?
- Aaaa nigde, ja ne živim ovde
- Pa šta radiš ovde?!
- Pa vozim se liftom
- Pa gde živiš?!
- Tu ispred
- Gde su ti mama i tata?!
- Na pos’o
- Ko te čuva?!
- Deda i brat
- Pa gde su oni?!
- Pa brat je izašao negde, a deda spava
U tom trenutku stižemo na 6 sprat, ja pritiskam dugme za prizemlje. On me gleda uzbuđeno i upitno
- Šta me gledaš, vraćam te gde sam te našla!
Izlazimo u hodnik.
- Aleksa da ideš pravo kući. I ovo liftovi su opasni, stalno se zaglavljuju. Gledaj da uvek bude neko sa tobom kada se voziš. Važi?
Klima glavom i istrčava napolje. Ja stojim ispred ulaznih vrata i gledam ga dok ga ne izgubim iz vidokruga. Za svaki slučaj.
jul 6th, 2009 at 08:49
Eh, nije samo boks plemenita veština
jul 6th, 2009 at 10:48
Jako se to danas, nekako olako, tretiraju deca. Čim prohoda, na ulicu. Ja možda preterujem, ali volim da znam gde mi je i s kim moje desetogodišnje dete u svakom minutu koje provede van kuće.
Čak kad je i obližnjem parku, ja se prošunjam da vidim s kim je i da li je sve u redu, ali tako da me ne vidi, da ga ne brukam što ima ludu kevu
)
jul 6th, 2009 at 10:48
Nikad nisam voleo liftove kada nikoga nema…
Lepo si rekla Aleksi, nadam se da ce te poslusati?
jul 6th, 2009 at 12:10
Mali baron, ccc, klinci su cudo!
jul 6th, 2009 at 18:04
E, a sta je bilo sa njim posle, kad si ga izgubila iz vidokruga?
jul 6th, 2009 at 22:22
Ti si divna kao i Aleksa, ali sam tužna zbog njega. “Pa brat je izašao negde, a deda spava.” Prepušten je sam sebi, pa on ima samo 6 godina.
jul 6th, 2009 at 22:44
I zbog ovakvih slucajeva ja se sve cesce pitam da li sam nenormalna ja ili ti drugi roditelji…
jul 7th, 2009 at 01:12
“vraćam te gde sam te našla!”
jul 7th, 2009 at 09:04
stevo, ma boks nije ništa za ovo
moošema, mame su tu da, između ostalog, brukaju decu
Deda, liftove ne volim ni ja, a mogu samo da se nadam da me je Aleksa poslušao
zelena, ali stvarno je čudo. Mali samouvereni frajer
Flying_man, videla sam ga posle jednom, protrčao je niz ulicu po komšiliku. Javio mi se
Čarolija & Sanja, to jeste strašno, znam. Ja sam se isto tako osećala
Dušan,
jul 20th, 2009 at 16:11
hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha! ne mogu da verujem! hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahah…