Ove godine
Znate koliko volim da sumiram stvari, i evo je još jedna godina, a ja nemam pojma kada se završila, ali kada je pogledam unazad jes’ bila jako uzbudljiva.
Ponoviću opet iako sam rekla hiljadu puta do sada, ovo je godina kada sam odrasla. Pre toga bila sam dete, jeste malo me je sramota što sam tako zaostala u razvoju, ali tako je.
Ove godine sam skupila snage da se bavim svojim životom onako kako treba, da realno sagledam probleme, i da nađem najbolji način kako da ih rešim.
Rešila problem sa svime što me je emocionalno vuklo dole. Presekla i dosta.
Rešila problem sa zaposlenjem koje mi nikako nije odgovaralo, presekla, dala otkaz, skandalizovala javnost.
Promenila grad koji nije imao više ništa da mi ponudi i koji me je vukao dole.
Pisala sam da mi nije bilo svejedno da to uradim. Da ostavim sve i da dođem u Bg. Bila sam preplašena, ali sam znala da sam morala da to da uradim.
I da kažemo da je moja hrabrost bila nagrađena srećom u početku. Da sam se uspela snaći, tu u početku, veoma brzo.
Stekla nove prijatelje.
Napravila zdravstveni problem zbog izokrenute slike o lepom koju nam nameće masovna kultura. Radimo na tome sada, lečimo. Biće okej. Pomirila se sa činjenicom da nikada neću biti mršava.
Borila se sa administracijama i pobedila.
Krenula da volontiram u Svratištu i sebi popunila srce više nego ikada. Zavolela sjajnu decu, učila sa njima, igrala se, smejala, plakala, pevala, igrala, kitila jelku, putovala, delila ljubav. Ne mogu vam opisati koliko sam ponosna na taj deo mog života. Koliko me je oplemenilo to što sam njih upoznala. Koliko sam novog naučila od njih, koliko mi je stalo do njih.
Šta god da se bude dalje dešavalo u mom životu, gde god ja budem išla, znam da ću uvek biti tu, za njih, u Svratištu. Volim ih.
Upoznala nekog posebnog. Nekog ko mi je pomogao da vidim koliko zaista vredim. Nekoga ko me čini srećnom. Nekoga koga ja želim da činim srećnim. I to je lepo. I toliko o tome.
Realno, mirna sam i zadovoljna. Realno, treba mi posao. Još to da nađem, da budem pokrivena sa svih strana. Znam da ću onda naći još nešto čemu ću da težim i šta će mi faliti, ali to je normalno. I ljudski. Samo što sam sada odrasla, i znam da će biti sve okej.
Do tada, ja spremam poklone i pakujem ih, jer volim ove praznike, podsećaju me na dom i porodicu, i malo sam tužna što nisam sa svojima, ali i to je okej.
Bila je ovo veoma dobra godina.
decembar 30th, 2011 at 13:17
Draga Ivana,
veoma se radujem zbog tebe i zbog ovog teksta koji tako lepo opisuje tebe i tvoj doživljaj ove godine. Neka ti sledeća bude još bolja i lepša!
decembar 30th, 2011 at 13:49
Pu, pu, pu da tako i ostane!
aj lavisem te!
decembar 31st, 2011 at 19:57
Svaka cast na ovoj godini, zelim ti jos bolju!
januar 4th, 2012 at 21:17
Drugari, divni ste što se radujete zbog mene, jako mi je drago. Želim ja vama ono što vi sami sebi želite i da ste srećni!
januar 4th, 2012 at 23:16
Taj korak koji si ti napravila je tako jednostavan a tako tezak da te je naterao da odrastes u sekundi i spoznas i neke druge strane o kojima si ranije samo razmisljala.
To je tako hrabro i odvazno. Ponosim se zbog tebe, zbog toga sto si uradila tako mnogo!
RISPECT!!!
Srecna NG tebi, tvojima, tvom, Svratistu i svima koji te okruzuju i cine te srecnom!
Vidimo se!
januar 5th, 2012 at 12:05
Deko, dragi moj prijatelju, ja se ponosim što se ti mnome ponosiš, i to najozbiljnije. Ti i tvoja porodica ste meni jako vredni prijatelji, želim vam da ostanete takvi,svoji i da budete zdravi i srećni.
Vidimo se uskoro!
Ljubav
januar 5th, 2012 at 14:47
Draga u prošloj godini si uradila dosta toga i dobila za uzvrat neke dobre stvari.
Ove godine želim ti da još više napreduješ,da ostvariš sve što zamisliš i da ispuniš sve svoje ciljeve!!!!
Ljubim….nedostaješ….