Novi momenat
Ne znam šta mi je.
Juče sam imala takav dan, da bolje da sam ga prespavala. Bila sam izmučena, izmrcvarena, divljala sam 3 dana za redom, od kojih sam dva radila po ceo dan, a po celu noć ludovala, svratila kući dva puta na sat vremena da se istuširam i presvučem i odem na posao.
I onda normalno da moram da prsnem. Em nedelja, em umor. I onda mi se na takvo raspoloženje doda nemanje posla tog dana. Prevodim u pare odmah. Ja sam inače u konstantnom grču da neću uspeti da brinem sama o sebi i postala sam neka mutirana verzija Baje Patka, samo bez love, koje razmišlja kao fiskalna kasa, preračunava, dodaje i oduzima, šteka se…ma da vam na pričam.
E, a imam i neku zdravstvenu zajebanciju, znate moj problem sa knjižicom, što je ovde još zajebananije, jer nigde ne mogu da odem kod lekara jer niko bez iste neće da me primi. Dobro, znam, sada mogu da izvadim knjižicu, jer ne živim sa mojima, ali to zahteva prvo da prijavim prebivalište ovde. To zahteva da se odjavim iz Bora. To zahteva da odem za Bor. Nemam slobodnih dana da dođem i pozavršavam tu administraciju, a teško je da napravim, jer radim na procenat, pa onda gubim pare (pogledati pasus gore). Ma smeške.
I tako juče, preumorna, šašava sa problemom zdravstvenih zajebancija i lovom koju treba da nekako stvorim i još imam neku poluemotivno dešavanje koje me malo žacnulo, i tako se meni malo plakalo i htela sam samo da idem da me zagrli neko ko me bezuslovno voli.
E sada, da se sve to dešavalo pre dva meseca, ja bih zvala svakog koga znam, tvitala bih na svakih tri sekunde, zbudžila petnest posta da se žalim i kukam nad svojom sudbinom. Ali ne, ovako sam se čula samo sa dve drage osobe kojima sam ispričala sve ovo što i vama i rekla da znam da zbog umora i skenja ne mogu racionalno da se nosim sa trenutnim problemima i da mi samo kažu da me vole..
Skroz zrelo i mentalno zdravo od mene. Zbunila sam samu sebe. A i sagovornike, pogotvu mamu koja je mirno rekla – eto, vidiš kako fino razmišljaš.
I tako. Odspavala sam. Sagledala probleme, krenula u rešavanje problema, sve je kul. To sam htela da podelim sa vama, te nove momente.
septembar 19th, 2011 at 14:07
Od svega ovoga samo me brine to što se tiče zdravlja i knjižice, sve ovo ostalo ćeš rešiti u prolazu, ne sumnjam u tebe. Novi mominti su dobri za promene.
septembar 19th, 2011 at 16:39
To se zove sazrevanje. Inače, menjam ovde podatke jer sam sad pod pravim imenom i prezimenom.
Vrlo ponosna na tebe, bivša Nada Onako
septembar 19th, 2011 at 18:28
Nista nije vise lekovito od dragih ljudi. Mislim da sam ovo vec jednom prilikom napisala, ali vredi ponoviti.
septembar 19th, 2011 at 22:28
Cini mi se da moze i bez knjizice da se ode kod doktora, pregled specijaliste je 400 dinara (bar je tako bilo za ocno). Druga varijanta je da pozajmis knjizicu od nekoga, ako je to izvodljivo.
septembar 19th, 2011 at 23:02
Čarobna, ma srediće se i to, moram ja malo da dramim
Nada, znam da je sazrevanje, nego rekoh da ga kažem ovako, ukapirala sam da ljudi koji me čitaju uglavnom prate moje odrastanje, pa da budu malo ponosni na mene kao ti
D, to da, oh da
Bokvica, Ne može. Veruj mi. Nigde. Nikako. Proverila sve varijante, al’ hvala.
septembar 20th, 2011 at 23:35
Ne bih da zvučim kao neka baba, ali čuvaj se, bre. Znam, estetika i sve to, ali ne zezaj se s tim dijetama i glupostima. Čuvaj se za sve one dobre dane koji će tek doći.
septembar 25th, 2011 at 10:54
Meni se desilo pre par godina kada sam se prijavila u Bg, da nisu hteli ni u jednom Domu zdravlja da mi otvore karton, jer su navodno prebukirani. Nakon izvesnog vremena su dobili direktivu da ne smeju da vracaju pacijente, pa sam ipak uspela. Eto, samo da znas na sta sve moras da budes spremna…. Mada, svaki Dom zdravlja ima pravnika koji je zastitnik prava pacijenata, pa bi trebalo njega da pitas sta da radis, to ti je najsigurnije… valjda… Inace, ja sam u martu ove godine bila na ocnom bez knjizice, doduse u Vojvodini i platila sam pregled 400 dinara.