Ja nemam.

Nemam je, jer sam nezaposlena.

Nezaposlena sam zato što živim u Srbiji.

E sad, ako ne znate, a to sam juče saznala da mnogo ljudi ne zna, ako ste nezaposleni, biro, nzs (ona služba koja ničemu ne služi) više ne izdaje zdravstvene. To joj je bar bila svrha.

Ne, ne, vi kao nezaposleni nemate pravo na zdravstveno osiguranje.

To sam ja saznala, onomad, kad sam bila nezaposlena posle faxa. Nema zavod. Nego ideš u onaj siz, kakolisevećsadzove, i onako nezaposlen platiš knjižicu za mesec dana. Pa te još slažu i kažu ti plaćaš po potrebi. Kad se, ne daj Bože razboliš, platiš za taj mesec i onda si ok.

I tako sam ja platila za jedan mesec. I ostavila. A onda kad sam se posle nekoliko meseci zaposlila, sa posla nisu mogli da me prijave, dok se ne odjavim odande, a ne mogu da se odjavim dok ne platim RETROAKTIVNO sve moje mesece za zdravstvenu. I platim, šta ću.

Sad sam opet nezaposlena i opet nemam knjižicu i hvala Bogu, leto je pa se ne razboljevam. Čekam septembar.

Ali imam potrebu da lepo psujem ovu državu Srbiju, njenog predsednika i sve njih u paketu.

JEBEM VAM BRE MATER I SRAM VAS BILO!!!

Znači ako si nezaposlen, nemaš izvor prihoda ti CRKNI ako si bolestan. To ti ova država kaže.

Mislim, bre, jebem mu mater, dokle bre misli ovaj cirkus od zemlje da nas ponižava?!

‘Ajde i to nekako što trpim što nemam posao u struci, i što se grabim za njega skoro tri godine, ali nema mesta za mene, jer morate vašu decu da zaposlite, vaše mongoloidne drugove članove i raspale švalerke, ali ovo je bre atak na život.
Znači, vi hoćete da ja umrem, državo. E neću! Svečano obećavam da neću da umrem. Neeeću! Ima da smetam i budem ovakva ZAUVEK. Da kenjam, da lajem, da se svađam. I neću da vam se učlanim ovamo i onamo da bih dobila posao, ma koliko mi nudili! Neću! I neću da se učlanim ovamo ili onamo, i da ne radim, ali da mi date rešenje (ponuđeno mi), NEĆU!!!

Moje bre ime, ovo ovde, Ivana Perić, je jedino što imam i ono vredi onoliko para koliko vi ne možete da zamislite i ukradete.

Sram vas bilo, jebem vam mater i NEĆU da umrem.

Eto. Lakše mi.