Ne znam kad sam počela da mislim i da se ponašam tako. Da imam potrebu da kažem sve. Da ne umem da umuknem. Da nemam tajni. Da dajem dušu, misli i budalaštine na izvol’te.

Takva sam od kad znam za sebe.

I znam da iritira, ponekad, više nego što je simpatično. Ta preterana iskrenost.

I u svojoj naivnosti kroz odrastanje sam mislila da su ljudi isto tako iskreni prema sebi i drugima kao šta ja jesam.

Naravno da nisu, naučila sam to na mnogo teži način. Odbacivanjem, mržnjom i sveopštim pogrešnim mišljenjem o meni.

Ljudi su mnogo kompleksniji, komplikovaniji i jednostavniji nego što se prikazuju. I ja to mogu da vidim. Mnogo dobro. Još i školu koju sam završila, mi daje neke uvide mnogo brže i bolje nego što sam mislila.

To je jedino što sam naučila. Da kočim sebe u automatskom analiziranju meni dragih ljudi. I da ne lanem odma’ šta vidim. Nikom nije prijatno da zna da je ogoljen toliko pred drugim ljudskim bićem.

Teška sam kao crna zemlja. Znam. Nije lako ni meni sa mnom, a kamoli nekom drugom. Ali isto tako sam mnogo jednostavna. Samo treba biti iskren. I ništa drugo. Ja zaista ne osuđujem, nikog, ništa. I ono što ne razumem, pokušam da razumem, ako ne, prihvatim da je to nešto što ne razumem i prihvatim i osobu i pojavu, ma šta god da je.

Problem je u tome, što većina ljudi misli da  ovo nije tako prosto kao što sam opisala. Da ja nisam takva za kakvu se izdajem. Da je sve to fol, ludilo ili nešto treće.

I sklanjaju se od mene. Iz raznoraznih razloga. Straha, nerazumevanja, nerviranja. I ja to razumem, okej.

Ali opet, problem je u tome što, da bih ja iole živela normalno u ovom društvu i funkcionisala, moram da kočim sebe. U skoro svemu. A ja ne da ne umem, nego ne mogu. Jer to jeste srž mog bića. Venem kad nije tako.

Čini me neopisivo tužnom. To da moram da promenim svoju suštinu, koju generalno ne umem da promenim. Ne znam kako. Pokušala sam na različite načine. Samo sam se osećala nesrećnije i usamljenije. Nije da neću, ne može. To je kao da hoćete sami sebi da iščupate srce. Neophodan deo vas za postojanje.

Opet nemam poentu. Samo kažem.