–         Znate kako ono ja mislim da ću spektakularno da umrem? Epa neću izgleda, ako umrem ima da umrem od neispavanosti. Ali ovo nisu moje klasične nesanice, nisu ni oni noćni demoni koji me vrišteći isteruju iz kreveta. Ja, jednostavno ne spavam. Da mi jebeš mater nemam pojma što. I onda i kad odspavam nešto sve radim naopačke. Budim se kao zombi, tumaram po kući, sve radim naopačke il’ ga ne radim uopšte. Užas.

 

–         Na ovim dijetama sam, pa sam malo poluluda, jer sam generalno stalno gladna, jer jedem sve nešto zdravo (ZDRAVO!) i u nekim, za mene, smešnim količinama, pa mi isto sve svitka u glavi i sanjam pice i prasiće. Al’ mršavim, da se ne lažemo, zato besno nastavljam i ima da istrajem. Vraća mi se strukić

 

–         U stvari najteže mi pada što ne mogu da pijem, jer ja volim da pijem, alkohol čini svet zabavnim, vi znate da sam ja borderline alkoholičar (mislim nisam, al’ ovako zvuči kul) i da se vodim onim što Bukowski rek’o kad si srećan piješ da proslaviš, kad si tužan piješ da zaboraviš, a kad se ništa ne dešava piješ da bi se nešto dešavalo.

 

–         E sad, u stvari najteže mi pada nedostatak alkohola zbog toga što sam se zaljubila, kao što sam vas obavestila u prethodnom postu, al’ sam pička pa nemam hrabrosti bilo šta da uradim povodom toga, da se bar napijem  pa da prebijem tu inhibiciju, uradim nešto glupo, pa da vidimo šta će bude.

 

–         I uglavnom, dosadno mi bre. Nemam posao, socijalni život u Boru nemam, tj imam, al’ je mnogo jadan, u stvari odličan je s obzirom na izbor. Ko šta radi, ja po ceo dan spemam klopu i perem sudove i čistim i grilujem tikvice, nanu im, najukusnije su mi od trave koje jedem, al’ bre više stvarno

 

–         I to. Sve me kao volite, mnogo sam popularna, svi bi da budemo drugari, al’ niko pos’o da mi ponudi. Dajte mi neki pos’o tamo po Bg, bilo koji (osim da vozim, to ne znam) da krenem nešto da radim u životu. Aman!