Počela sam da pišem nešto ovde, pa sam izbrisala. Ukapirala sam da ću samo da zažalim što sam to napisala, da ću da navučem gomilu paćenika koji će da mi pričaju da se ubijem, da nisam normalna, ali za to me generalno boli dupe. Prvi pasus sam izbrisala prvenstveno zbog toga što se bojim da će neki od vas, koje volim do besvesti, da ne razumeju, pa ću opet da se osećam najusamljenije na svetu.

Muči me  svašta ovih dana, a neću da pljunem na blog to.

Moram uvijeno. Da nikom ne stanem na žulj.

Jer, normalno je da JA nikome ne stanem na žulj, da JA nešto ne kažem pogrešno. Nikom ništa što se MENI svakodnevno staje na žulj, što mi se kosa diže na glavi od svakakvih reči i misli, što me svaki dan trista puta neko ošašavi svojom glupošću, primitivnošću i neobrazovanošću.

Stidim se bre!!

Samo mi donose poniženje i degradaciju gde god sa se okrenem.

Osećam se tako bespomoćno i uzaludno.

Gde god da se okrenem neko me bombarduje svojom glupošću.

Ali manje me bole glupi ljudi od pametnih ljudi za koje sam bila ubeđena da mora da misle drugačije. Da uče i da se razvijaju kao ljudsko biće. Da porazmisle pre nego što progovore. Da saslušaju drugoga.

Sve je otišlo naopačke na ovoj planeti.

Sistem vrednosti ne postoji.

Dođe mi da izgradim neku brvnaru na vrh neke planine i nikad da ne siđem u narod više. Ni internet neću da uvodim. Ništa, jok. Da muzem krave i da skupljam bobice. I da me boli dupe. Duši će lakše da bude.

Ne sećam se da li sam ovo neć negde napisala, ako jesam, baš me briga, evo opet:

Ja sam za reset čovečanstva. Kakva god svrha bila postojanja na ovoj planeti – religijska ili evoluciona, negde se uz put smisao izgubio i neko se teško zajebao. Mnogo smo loši ljudi. Zato bi ja da se sve resetuje. Par hidrogenskih bombi, kako ko voli (paranoja talk: nisam terorista, neću JA to da uradim, ne pada mi na pamet, samo pričam). Pa ako je sve ovo imalo smisla, napraviće se ponovo.

Jer, ovo sad, nema nikako smisla. Možda smo tehnološki napredovali u pm, ali smo nazadovali kao ljudska bića do kraja. Tačka