… Da sam tada znala ono što znam sada, još jače bih se borila za tebe. Drugačije. Svakako drugačije.

Muči me neki totalno iracionalan osećaj krivice ove godišnjice. Znam da nema smisla, al’ me nešto stiska…

Bila sam juče ”tamo”. Sve je obraslo, neprohodno i ima neke čudne ograde. Možda i bolje tako, da više niko ne može da stiče uspomene koje smo mi stvarali ”tamo”.

Nedostaješ….

I ja tu ne mogu ništa.

Odoh na groblje…