Nedostatak vokabulara
Kako god da se okrenem dupe mi od pozadi. Kako god da se okrenem pre ili kasnije razgovor krene na ”to”. Ne na sexualne zajebancije, ja sex nazivam pravim imenom. ”To” nazivam ono što ne umem da imenujem, pojmim i iznaliziram ma koliko se vrtela u krug. Otud i naslov za ovo – nedotstatak vokabulara.
Razgovor je tekao otprilke ovako: (Oprostite na skraćivanju, cenzurisanju, brisanju i neadekvatnim terminima, ali mora tako)
- Pa čekaj, to se na kraju sve svodi na klasiku.
- NE!! O tome ti pričam. Zbog toga izbegavam da pričam o ”tome”. Zato što svi odma’ pomisle na klasiku. Sa klasikom umem da izađem na kraj. Sa ovim još uvek ne umem.
- Pa ne razumem. Šta bi te zadovoljilo da se desi? ”Ja sam govno” ili ”bacač plamena”?
- Ne znam. Verovatno ni jedno ni drugo. Mora vreme da prođe.
- Pa nisi mi jasna. Ipak je to klasika. I stvar ega.
- Nije! Obezvređuješ moja osećanja. Probudi se ti sutra i shvati da je tvoj život bio laž. Da sve što si uradio, sve što se desilo, čuo, video, osetio, nije bilo stvarno. Da je sve zasnovano na laži.
- Pa doooobro. Pokušavam da se stavim u tvoju poziciju. Al’ ti si zajebana.
- Znam. I ne umem da objasnim.
- Prosto mi je neverovatno da ti ne umeš da objasniš nešto. I da ti nedostaje – vokabular.
- (Smeh) Nije stvar u vokabularu. Jel’ razumeš ti da je ne umem, ma koliko se trudila, da pojmim koncept onoga što se desilo. Da kako god ga okrenem, ja ne shvatam. Mislim, teorijski da. Ali to je tako dalek pojam za mene, da ja zbog toga ne umem da smislim način da izađem na kraj sa tim. Mora odgovarajuća količina vremena da prođe.
- Čekaj, pa jel’ bio razgovor?
- Jeste. Opet ispadnem magare.
- Ne verujem u to. Čudno mi to. Ti nikome ne ostaješ dužna.
- Ne umem. Baš zbog ”toga”. Ne umem da razgovaram tako.
- A da vratiš istom merom?
- Prvo, ne umem i ne želim, a drugo – to ne bi iznenadilo. To je ”tamo” očekivano. Način života. Ono što ne umem da pojmim.
- Pa ne znam šta da ti kažem.
- Pa ništa, ja sam lepo ‘tela da idem kući na vreme, ti si ‘teo da otvaramo dušu ovde (smeh)
- Pa vreme znači, a?
- Pa da. Samo ovaj put traje duže. Sporije zarastam. Ožiljci preko ožiljaka.
- Pa jebi ga
- Pa da…
… i u pms- u sam i slušam ovu pesmicu ceo dan i sve mi se nešto plače….
februar 2nd, 2010 at 18:47
…klasika…
februar 2nd, 2010 at 19:47
…deda bre..AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA….
februar 2nd, 2010 at 20:21
E sad se sjecam kad sam prvi put citao neku knjigu..koju nista nisam razumio..kakav je osjecaj..
cim ja nesto ne ukapiram ni milimetra znaci da je pametno
E stvarno, napisi ovakvih tristotinjak stranica, i onda to fino objavi kao neku knjigu..imace uspjeha, garantujem ti
februar 2nd, 2010 at 23:27
heh..eto vidiš i to je ideja.
…baj d vej, ne moraju sve stvari da se razumeju, neke mogu samo i da se osete…
februar 3rd, 2010 at 02:34
Obožavam ovako umne razgovore.
februar 3rd, 2010 at 11:52
joj bre Ivana al` si sva senzibilna neka
ko te tako upropasti, majku mu..
februar 3rd, 2010 at 12:38
Čarobna, ma razgovor je bio i sa više ”vokabulara”, pa je izgledao još umniji, nego ne mogu neke stvari ovde da mećem, će vidi nepismen svet
Milko, man’ ti meni ko me upropasti. Ja tako senzibilna, savršena sam! Jasno!?
februar 3rd, 2010 at 15:06
jawohl mein Führer
februar 3rd, 2010 at 23:21
Mislim ono kao jbt, kapiras, znaaam da znas, jel` ok? Aha, super, vazi bre jbt, kapiramo se
februar 3rd, 2010 at 23:34
ma znaaaašš, ne foliraj se sad